ANTIULKUSNI LEKOVI - OMEPRAZOL, SUKRALFAT, Cimetidin, Famotidin, Nizatidin, Ranitidin



Antiulkusni lekovi (Histaminski H2 blokatori) se primenjuju za lečenje poremećaja povezanih sa povećanom proizvodnjom želudačne kiseline, na primer gastritisa, gastroezofagealnog refluksa, multiple endokrine neoplazme. Zolinger- Elisonovog sindroma i najčešće želudačnog i dvanaestopalačnog čira.
Antiulkusni lekovi u principu  koče stvaranje želudačnih sokova za varenje, najviše hlorovodonične kiseline i enzima pepsina. Pojedini lekovi postižu taj efekat na različite načine. Preparati podgrupe antiulkusnih lekova poznatih kao histaminski H2 blokatori sprečavaju reakciju želuca na hemijsku materiju histamin, smanjujući time lučenje hlorovodonične kiseline.

Lek omeprazol smanjuje stvaranje hlorovodonične kiseline u ćelijama sluzokože želuca sprečavanjem delovanja enzima u tim ćelijama. Tačan mehanizam sukralfata još nije u potpunosti razjašnjen, ali smatra se da on sprečava delovanje pepsina u varenju. Takođe može da stvara zaštitni sloj preko želudačnih i dvanaestopalačnih grizlica, štiteći ih od nagrizajućeg dejstva kiseline.

BOLESTI
  • Duodenalni čir
  • Želudačni čir
  • Krvarenje iz gornjeg gastrointestinalnog trakta povezano sa želudačnim ili duodenalnim čirom ili gastritisom.
  • Zolinger-Elisonov sindrom, multiple endokrine neoplazme i druga stanja praćena povećanomproizvodnjom želudačne kiseline.
  • Gastroezofagealni refluks
  • Gastrointestinalni simptomi povezani sa korišćenjem nesteroidnih lekova protiv zapaljenja i acetilsalicilne kiseline.
NEŽELJENA DEJSTVA
Neželjena dejstva različitih antiulkusnih preparata međusobno se razlikuju, amogu obuhvatati neke od dalje navedenih.
Blaga:
Retka: omamljenost, vrtoglavica, zatvor, blaga snjivost, glavobolja, blag proliv, kožni osip, svrab ili druge kožne tegobe, bol u mišićima ili zglobovima, opadanje kose, privremena impotencija i smanjeni libido, povećanje osetljivosti dojki, bol u trbuhu, gorušica, poremećaji varenja, mučnina, gasovi, gubitak apetita, suva usta ili koža, nesanica, potištenost ili anksioznost.
Teška:
Modrice ili krvarenja nepoznatog uzroka, zamaranje nepoznatog uzroka, ubrzan ili nepravilan rad srca, delirijum ili halucinacije, kratak dah, bronhospazam, smetenost, povraćanje, ukočenost ili bockanje u prstima ruku i nogu, žetica, čirevi u ustima, zapaljenje pankreasa, cene katranaste stolice (znak unutrašnjeg krvarenja), povraćanje sadržaja u vidu taloga kafe, kombinacija slabosti, temperature i zapaljenja grla (znaci depresije koštane srži). Ako se jave ovi simptomi odmah se javite lekaru.

POSEBNE INFORMACIJE
Ako je ranije zabeležena alergijska reakcija na lek protiv čira, nemojte uzimati ove preparate.
Antiulkusne lekove treba izbegavati tokom trudnoće i dojenja.
Svakako obavestite lekara ako postoji neki medicinski problem, naročito bolest bubrega ili jetre ili neka od bolesti koje izazivaju zastoj u sistemu za varenje.
Antiulkusni lekovi mogu da utiču na tačnost nekih laboratorijskih analiza.
Imajte na umu da neki lekovi, na primer acetilsalicilna kiselina i nesteroidni lekovi protiv zapaljenja, kao i određena hrana i pića, uključujući proizvode od limuna i gazirana, alkoholna i pića sa kofeinom, mogu da nadraže želudac i pogoršaju osnovnu tegobu.
Pre uzimanja antacida u kombinaciji sa antiulkusnim lekom svakako se posavetujte sa lekarom.

MOGUĆA MEĐUDEJSTVA
Antiulkusni lekovi pokazuju međudejstva sa mnogim preparatima na recept i bez recepta, od kojih su neki navedeni dole.
  • ACETILSALICILNA KISELINA : nadraženost želuca.
  • ALKOHOL, KOFEIN, GAZIRANA PIĆA, CITRIČNO VOĆE, DUVAN : mogu podstaći sekreciju želudačne kiseline i usporiti izlečenje čira. Konzumiranje alkoholnih pića za vreme uzimanja histaminskih H2 blokatora može da poveća nivo alkohola u krvi.
  • ALPRAZOLAM, KARBAMAZEPIM, DIAZEPAM, PREPARATI DIGITALISA, GLIPIZID, METOPROLOL, ORALNI ANTIKOAGULANSI : histaminski H2 blokatori mogu da pojačaju efekte i toksičnost ovih lekova.
  • ANTACIDI : oslabljenodejstvo antiulkusnih lekova. Ovaj problem ponekad može da se izbegne promenom antacida ili uzimanjem antacida i antiulkusnog leka u različito doba dana. Za vreme uzimanja sukralfata treba izbegavati antacide koji sadrže aluminijum. Ova kombinacija može da dovede do slabosti kostiju i drugih simptoma trovanja aluminijumom.
  • CIMETIDIN, CIPROFLOKSACIN, DIGOKSIN, OFLOKSACIN, FENITOIN, RANITIDIN, TETRACIKLIN, TEOFILIN, VARFARIN : sukralfat može da umanji dejstvo ovih lekova, omeprazol može da pojača dejstvo fenitoina i varfarina.
  • GVOŽĐE : omeprazol može da spreči resorpciju gvožđa u organizam.
  • KETOKONAZOL : omeprazol i histaminski H2 blokatori mogu da spreče resorpciju ketokonazola u organizam.