SIDA (AIDS), SIMPTOMI SIDE



Za osobu koja se zarazila sidom, dugoročni izgledi su neosporno mračni. Njena dijagnoza nebi trebalo da se shvati kao trenutna smrtna presuda. Uz pravilnu brigu, osoba koja oboli može da odgodi najgore simptome i živi produktivnim životom mnogo godina.
Sindrom štečenog nedostatka imuniteta nije po definiciji jedna bolest. Radi se, zapravo, o tome da teško oštećeni imunološki sistem čini obolelog vrlo osetljivim na mnoštvo infekcija i bolesti. Smatra se da je uzročnik SIDE ljudski virus imunodeficijencije ili HIV, koji se širi preko zaražene semene tečnosti, vaginalnih sokova i krvi. On oštećuje sposobnost proizvođenja dovoljne količine belih krvnih zrnaca, nazvanih T-ćelije, zbog čega organizam nije u stanju da se odbrani od bakterija ili virusa koji ga napadaju. Simptomi se mnogo razlikuju od zemlje do zemlje, čak i od jedne ugrožene grupe do druge. U SAD i Evropi kod obolelih često se javljaju Kapošijev sarkom (redak oblik raka kože), pneumocistična zapaljenja pluća i tuberkuloza.
U africi oboleli obično propadaju od temperature, proliva i upornog kašlja. Pojava bilo koje od približno 28 bolesti i simptoma koji se u SAD povezuju sa SIDOM kao i pozitivan test antitela na HIV, skoro će sigurno da dovede do njene dijagnoze. U većini slučajeva počinje sa gripoznim simptomima koji liče na mononukleozu. Oni mogu da potraju od dve nedelje do nekoliko meseci pošto je virus ušao u organizam. Posle prvog stadijuma mogu da nestanu na nekoliko godina. Posebno je važno da se tokom ovog perioda oboleli brine za sebe, zato što se HIV u organizmu množi, prvo polako, a zatim brzo. Kako virus sistematski uništava ćelije koje suzbijaju infekcije, imunološki sistem počinje da otkazuje u pacijent postaje osetljiv na različite bolesti i tumore. Ovaj se stadijum ponekad naziva ARC (AIDS_related complex) ili kompleks vezan uz SIDU. O punom zamahu stadijum u kojem počinju da se razvijaju ozbiljne infekcije možda će da se pojavi tek 5 do 10 godina posle početka zaraze. Smrt obično nastupa 2 do 3 god. kasnije.
Lekari u americi prvi su je prepozali 1981. god., ali nedijagnostifikovani slučajevi počeli su se pojavljivati još 1979. Pre toga verovatno je postojala u Africi i nekim karipskim zemljama.
Najugroženiji su oni koji se upuštaju u polne odnose ne upotrebljavajući prezervative, deca zaraženih majki i intravenski narkomani oba pola koji dele igle. Zaraza može sprečiti kroz monogamni odnos il upotrebom prezervativa.

Simptomi (najčešći)
  • dugotrajan umor koji ne možete da objasnite
  • natečeni limfni čvorovi
  • temperatura koja traje duže od 10 dana
  • noćno znojenje
  • neobjašnjiv gubitak težine
  • oštećenja na koži ljubičaste ili bleđe boje ili sluzasta opna, koja ne prolazi
  • zadihanost
  • uporne prehlade uporan težak proliv
  • gljivične infekcije
  • sklonost masnicama ili krvarenju koji ne mogu da se objasne
Uzroci

Istraživači još ne znaju tačno kako HIV deluje, a neki se pitaju da li je ovaj virus uzrok SIDE ili se samo pojavljuje sa njom. On ulazi u organizam kroz male ogrebotine ili posekotine u sluznici usta, vagine ili zadnjeg creva i uništava t-ćelije, pa tako imunitet počinje da slabi. Kod pacijenata počinju da se javljaju infekcije koje ih konačno i usmrte. Sama po sebi nije jako zarazna bolest. jedini način na koji možete da je dobijete je putem vaginalnog, oralnog ili analnog seksa bez zaštite sa zaraženim partnerom ili putem zaražene krvi, do čega može da dođe intravenoznim uzimanjem droga ili transfuzijom. Ne možete se zaraziti ljubljenjem. Jedna belančevina u ljudskoj pljuvački sprečava da se bela krvna zrnca zaraze. Ta se belančevina vezuje za bela krvna zrnca i štiti ih od zaraze. Takođe ne morate se bojati da ćete se zaraziti sidom ako zivite sa nekim ko je ima. Hiv se ne moze preneti daskom za toalet ili predmetima koje dodiruju oboleli, niti deljenjem hrane.

Dijagnosticki postupci

Tokom nekoliko nedelja zaraze, trebalo bi da organizam stvara antitela na virus koji lekar može da otkrije analizama krvi. Moze biti potrebno i do 35 meseci da bi se stvorila količina antitela koju je moduće otkriti, pa ako sumnjate da ste zaraženi, naročito ako ste u visokorizičnoj grupi, morali bi da se testirate svakih 6 meseci. Prvo ispitivanje koje se obavlja je ELISA (enzyme linked immunosorbent assay - imunosorbentni test vezan za enzime) i uglavnom je pouzdano, ali pozitivan rezultat (što znači da su otkrivena antitela) bi morao da se potvrdi. Lekar će možda zatražiti još i Vestern blot (Western Blot), analizu krvi koja skoro nikad ne pokazuje pozitivne rezultate, osim ako oni zaista nisu pozitivni.

Lečenje
Gotovo svi koji se sida razvije potpuno, konačno podlegnu bolesti, ali antibiotički i antivirusni lekovi mogu produžiti život nekoliko godina. U sakom slučaju, nikad ne biste smeli sami da pokušavate da se izlečite. Uvek potražiti pomoć lekara i čuvati se tvrdnji o pronađenim čudotvornim lekovima, oni naprosto ne postoje. Aktuelno izborno lečenje je upotreba snažnih antivirusnih lekova. U njih se ubrajaju zidovudin, didanosin i dideoksicitidin. Postoji nekoliko stotina ispitivanja na ljudima da bi se testirali lekovi za lečenje side i srodnih oboljenja. Pravilna ishrana moze da ojača sposobnost organizma da se bori i itekako da utice na duzinu i kvalitet života obolelih.